Korak od sna
četvrtak, 26.01.2012.
Referendum, opća propast Hrvatske i ostale radosne teme
 Ljudski rod je došao do tragikomične situacije kada vijest stara nekoliko dana više i nije vijest. Nekada je trebalo nekoliko desetljeća, ako ne i stoljeća da vijesti s jednog kraja svijeta dođu na drugi (za Amerike se navodno i nije znalo), a danas ako nije vijest prenesana taj tren, onda ona i nije vijest. Drugi referendum u hrvatskoj suvremenoj povijesti zaslužuje da se malo razmisli o njemu. Iznio je sav jad i svu bijedu hrvatske politike. Prvo treba spomenuti Vesnu Pusić i Joška Klisovića. Koji bi trebali dati ostavke po hitnom postupku, povući se na pet godina u osamu i duboko razmišljati o svojim postupcima. Poznato je da su diplomati puni sebi i da ne shvaćaju najbolje svijet oko sebe i da si briju da su spoj oksfordskih profesora i Jamesa Bonda, vrh vrhova politike, da su lijepi, pametni, seksi i općenito da su hodajući bogovi na zemaljskoj kugli koji eto moraju trošiti svoje dragocjeno vrijeme u službi nekakvog nezahvalnog naroda. MVP je na sebe preuzeo odgovornost za referendum. Da je referendum odgođen za dva tjedna i da se MVP-ova kampanja nastavila, uvjeren sam da bi za dva tjedna rezultat bio obrnut, 2/3 protiv, 1/3 za. Nekako sam smatrao da ono što se piše o Vesni Pusić godinama je pretjerano, zlobno i da nije baš tako. Ovaj mjesec se pokazalo da Vesna Pusić je onakva kakvom se čini, da joj se živo jebe za ikoga osim sebe, da je umišljena veličina kojoj realnost naroda je nešto daleko i nešto strano. Njezin glavni grad je Brüssel, njezina narodnost je ona sama. Ono što je najopasnije da je na ovaj referendum izišlo 44% glasačkog tijela. U uvjetima okupacije dijela hrvatskog teritorija u svibnju 1991., kada je SAO Krajina kontrolirala značajan dio hrvatskog teritorija, na referendum je izišlo 84% glasača. Za EU je glasalo 30% biračkog tijela, 15% je bilo protiv, a ostali su ostali doma. Smanjenje političke participacije je opasno. Vrlo opasno. U situaciji gospodarske nestabilnosti, u situaciji općeg nezadovoljstva, to je prvi stadij građanskog rata. Hrvatska je, realno govoreći, naoružana zemlja. Sreća u nesreći je da su mladi neizanterisirani za išta, pa i za pucanje. Ukinućem vojnoga roka, mladež više se ne zna koristiti naoružanjem. Pucanje je umijeće, pa srećom, ne može svaki kreten koristiti kalašnjikov. S druge strane, kada se hoće, sve se može. A u Hrvatskoj postoji i dalje jedan gadan zid između političkih Hrvata i političkih Jugoslavena. Euroskeptici koje je Pusić javno promovirala pokazali su se vrlo uspješnim po MVP. Bratija iz HČSP-a i A-HSP-a, te ekipa oko Roka Šikića bili su bolni za gledati. Roko Šikić je jedan od najdivnijih ljudi koje sam imao čast upoznati u život. Jedan blag čovjek, iskren i nekako iz njega izvire nešto pozitivno. Ali ekipa s kojom se okružio daleko je od toga. U uvjetima ustavne liberalne demokracije jednostavno ovakav način ne prolazi. S druge lijeve strane našli su pak likovi kao Mate Kapović. Ako su Mate Kapović i HČSP na istoj valnoj duljini, onda se čovjek mora početi brinuti. Osobno, protiv sam EU kao takve kakva je. Naddržavna ateistička novovjeka Kula Babilonska kojoj se iskreno jebe za maloga čovjeka i koja služi i klanja se krupnom kapitalu, a na čijem su čelu neizabrani birokrati za koje je Ivo Sanader oličenje nekorumpiranosti i poštenja. U ovom trenutku, pomirio sam se sa činjenicom da je RH bolje u takvoj nadnacionalnoj tvorevini, od koje Nijemci malo-po-malo počinju stvarati Viertes Reich (to je nekako u njemačkom nacionalnom duhu, Hegela mi), nego da ostanemo u društvu sa ludom i divljom Srbijom, praktičkim neovisnom Republikom Srpskom, s ostacima nefunkcionirajuće BiH u kojoj Sarajevo tlači Hrvate više nego Milorad Dodik preostale u RS, s Crnom Gorom koja je ruski feud na Jadranu, s nedefiniranim Kosovom, s jadnom Makedonijom koju malo-po-malo uništavaju lokalni Albanci, a Makedonci se trude dokazat da je Aleksandar Makedonski osnovao Makedonsku pravoslavnu crkvu i s Albanijom, koja ima najgori image u Europi. Srpsko divljanje prema hrvatskim navijačima u navodno civiliziranoj Vojvodini govori kakvo je to društvo. Najveća hrvatska boljka je trenutna vlast. Koja je nesposobna, lijena, neodgovorna i živo joj se jebe. Milanović, Josipović, Opačić, Jovanović, Bauk i Pusić bili bi jednaki na vlas da se ih postavi u bilo koju državu na svijetu. Primjerice Bauk je lik koji patološki mrzi sve kajkavsko, sve zagrebačko, posebice ima pik na Dinamo. Takvih ljudi koji smatraju da imaju nekakvu životu misiju, a pritom su puni mržnje, a misle za sebe da su visoko moralni, toga se treba bojati kao vrag tamjana. Svaki grešnik je bolji od visokomoralne osobe. Uvjeren sam da će Hrvatska pod ovom vlasti bankrotirati i da ćemo otići u vražju mater. S EU ili bez EU. Crno nam se piše. Pero Panonski |
- 18:36 - Ako si pametna/an, klikni (5) - Prebaci na papir - #
ponedjeljak, 02.01.2012.
Nova 2012. i tako to ...
 Dobar dio ljudi koje me poznaje opisalo bi me kao notornog mrguda. Nisam baš, što bi braća Ameri rekli, bowl of sunshine. Posebno ne volim zimske blagdane. Imam teoriju da bi otišao spavati 23. 12. i neka me netko probudi 2. 1., kada sve prođe. Uvijek sam bolestan u ovo doba. Zima 1994. na 1995. imao sam kozice, relativno kasno s obzirom na svoju dob i lagano sam umirao doma kada su svi bili veseli. Miris onoga tonika ili što već je, s čim se mažu te proklete kozice, još osjećam za u nosu. Ovoga Božića sam nekim čudom donekle zdrav (samo malu temperaturu sam imal), ali danas već nešto nisam, ako ne skinem temperaturu, a imam začepljen nos, grlo me ubija, teško dišem, ne gine mi odlazak do opće prakse. To mi je valjda sudba. Obožavam Uskrs. Ali drugom prilikom o tome. Doduše, neću lagati, imam neka lijepa sjećanja za Božić. Posebno bih istaknuo Božić sada već davne 1990. Taj mi se jako lijepo urezao u sjećanje.Posebno ne volim dočeke novih godina. Uf. Napijem se kao svinja i sve što ide pride, znači dragi ljudi, neki malo manje draži ljudi. Ne mogu biti asocijalan. Uostalom, ljudi te pristojno pozovu. Ali hvata me na dočecima, krajnje neplanirano, jedan tren kada sam apsolutno racionalan. Kada sam toliko pijan, da vrijedi onaj Hourin stih; prisiljen da razmišljam, ja shvatio sam sve. A to mi se ne sviđa. To mi se dogodilo nekolicinu puta, uglavnom pred zoru, kada svi pocrkavaju, a meni se ne spava. Ovaj put me ruknulo puno ranije. Nije to ništa svjesno. Kada ne slavim novu godinu (zato što me pere neka boleština), fino sjedim doma, to mi se nikada ne događa. Dakle, početkom friške godine, mozak mi sagleda život. Kamo sam išao, kamo idem i kamo bih mogao ići. Dvije, tri važne životne odluke su bile inicirane u takvom stanju. Ove godine sam blago zaplako nad sobom. Za Božić sam plakao nad sudbom sisačkih radnika. Ovaj put sam pustio koju suzom nad sobom. Srećom, rijetko me tko vidio, jer objasniti veseloj rulji (a ljudi su fakat bili veseli), zašto su meni suzne oči u najluđoj noći, stvarno bi bilo teško. Činjenica, da ako ne nađem nekakav posao u dogledno vrijeme, da mi ne gine emigracija. A meni se tako neda van, tako mi se neda u inozemstvo. Bit ću vječni Ausländer. Tko će opet nove ljude upoznavati. Prilagodit se. Sve krenuti ispočetka. Biti kradljivac posla nekome domaćem. Graditi sebe iz početka. Dokazivati se da nešto znam. Prilagođavat se. Rak sam po horoskopu, volim svoj brlog više od ičega. Vezan uz svoje. Slušao sam danas na HRT-ovom webu jučerašnjeg Predraga Matvejevića kod Ace the Face. Prošle godine, kada sam imao za Božić i novu gadan bronhitis/početak upale pluća, ležao sam i dosta čitao. Jedno od izdanja koje sam kupio tada za bagatelu bilo je drugo izdanje Matvejevićeva "Jugoslavenstva danas", razlikuje se od prvoga, zato što je imalo dodatno poglavlje o religiji u Jugi, u kojem se obrušio svom silinom na Katoličku crkvu, Alojzija Stepinca i "negativne" pojave u RKC-u. Sada mu je kao stalo da naroda. Ima razumijevanja za vjernike. Moja greška je valjda da sam preveliki nacionalist. Matvejevićeva greška je valjda da je preveliki internacionalist i da misli da ono što je pisao i srao ljudima po glavi, da će se to lako zaboraviti. Neki ljudi dignu bez problema sidro, meni se to čini teškim. Što ću i gdje ću biti u ovo doba za godinu dana, stvarno nemam pojma. Po prvi put u životu, nisam to u stanju približno reći. Zato ne volim nove godine. Puno je ljepše gurati realnost pod tepih i biti blaženo glup. Što reče Nik Kershaw Stay out of my shoes if you know what's good for you, ilitiga jednostavno kazano, bolje da niste u mojoj koži. Začudno, ne bih rekao da sam nešto depresivan, više sam rezigniran i ljut. Svima svako dobro u Novom letu! Pero Panonski |
- 17:19 - Ako si pametna/an, klikni (7) - Prebaci na papir - #
nedjelja, 25.12.2011.
Blagoslovljen Vam Božić!
 Mislio sam palamuditi o svojim proslavama Božića i kako sam davno odustao od polnočke, kako sam ljut što ljudi cugaju na božićnu noć (da, da, to ide i na neke redovne čitatelje, nema p/r/opusta) i tako to. Onako srčano udriti po riznici sjećanja.Onda sam gledao prijenos polnočke (onako s tvrdim č, praf kajkavski) iz Siska i rasplakao sam se kao rodna godina kada sam vidio ljude u sisačkom Svetom križu. Bože sveti, kako su ti ljudi iskreno uplašeni i kako ih nekako jad jede. Onda sam slušao biškupa Košića. On me firmo. Okej tip, neki čudan spoj teške konzerve, ali i otvorenosti. Količina žena koja se mogla vidjeti po čitanjima i ministrantice, te zbor koji izgleda kao da je ispao iz kakve američke crkve govore o otvorenosti. Ali propovijed. Da sam ja bio na njegovom mjestu, mislim da bi me drugi dan dali ubiti ili bi me papa Ratzinger poslao u Ognjenu zemlju. Ali propustio je nevjerojatnu priliku da se obruši na divlji kapitalizam, da se obruši na političare bez obzira na stranačku pripadnost i da se obruši na domaće ekonomiste. Jer uništili su Sisak. Ti ljudi, pa ti pogledi govorili su sve. Kakva radost Božića, kada je grad ekonomski ubijen. Ljut sam na biškupa Vladu. Jerbo ovo su vremena u kojima se treba derat s propovjedaonica. Da se čuje. Da će Bog suditi gamadi i da Božji sud nikoga neće zaobići. Da Bog ne prima mito, da Bog ne otpušta radnike, da Bog ne ubija pogone. Znam da nije radosno, ali čulo bi se. Treba udrit po aždaji! Zato dragi čitatelji, redovni, slučajni, bilo kakvi, želim Vam posla u 2012. Posla da imate plaću u ovim najavljenim rezovima. Da nemate posla s ekonomistima. Da nemate posla s političarima. Kristova svjetlost Vam svjetlila! O duhovnom aspektu Božića, čitajte na mome uradku na fanfo.org. Pero Panonski |
- 15:03 - Ako si pametna/an, klikni (12) - Prebaci na papir - #
srijeda, 14.12.2011.
Abortirane generacije
 Prijatelj mi je poslao veseli intervju s Nemanjom, u kojem je praktički, među ostalima, generacije rođene od 1981. do 1991. proglasio neinventivnim nesposobnim idiotima bez trunke inicijative, nesposobnima za napraviti ništa novo (to nije citat, nego moj dojam). Doduše, možda je to moj subjektivni doživljaj razgovora, ali ja sam subjektivna osoba. Objektivnost prepuštam PMF-u, FFZG-u i kanonskim sudovima, tim šampionima zatucanosti i nazadnjaštva. Neka Srećko Horvat, Mate Kapović, ateistička bratija s PMF-a i Ivan Grubišić budu objektivni. Ja baš neću.Naravno, najbolje i najpametnije su one generacije koje su uspjele krajem sedamdesetih, početkom osamdesetih. Jebiga, jesu. Samo što nitko neće reći da 1972. zbog proljećarske naivnosti i tipičnog hrvatskog uletavanja grlom u jagode drug Tito i drug Vlado su sasjekli generacije rođene poslije Drugoga svjetskoga rata, totalno uništili i ušutili hrvatsku mladost i dokrajčili intelektualne tokove nastale demokratizacijom do 1966. do 1971. Ti ljudi su psihički, a neki i fizički uništeni. Relativno je malo ljudi završilo u zatvoru, ali sasvim dovoljno da se uvuče strah u kosti hrpi ljudi i da jednostavno se otvori prostor za klince da se nakon 1977. iskažu kao genijalci. Jednostavno, sječom nekolicina generacija, nastala je takva rupčaga, da je bilo sasvim prirodno da je netko popuni. Popunili su je ti genijalci. Jednom smrkne, drugom svane. Represija čuda čini. Vremena su se promijenila. Pojedinac, za razliku od Juge, nije opasan. A eto, opet ću biti neobjektivan, ali klinci rođeni od 1981. do 1991. neizmjerno su dobro obrazovani, zadnje generacije koje su još mogle gledati obrazovni program HRT-a. Danas to klinci više ne mogu. Pogotovo od 1981. do 1987. su lumena djeca, koja svašta nešto znaju. Nema mladih pjesnika? Ima mladih pjesnika. Pun Internet. Štoviše, demokratizacija je napravila da ima puno dobrih mladih pjesnika. Pred koju godinu sam imao neku glupu fazu pa sam mahnito čitao poeziju, pa sam se čudio koliko toga ima. Tu nastupa problem. Nekada je bilo malo pjesnika, pa su se mogli istaknuti. Sada previše mladih ljudi predobro piše da bi to ikoga zanimalo. Zašto je naslov abortirane generacije? Zato što generacije rođene od 1981. do 1991., uz one nesretnike koji su prešli pedesetu i dobili otkaz činu većinu nezaposlenog stanovništva. Izrazito dobro obrazovane generacije smrde na burzi, jer nikome ne trebaju mladi ljudi bez radnog iskustva. Državu te generacine ne zanimaju. Kapitalizam je posložio karte da je potreban nemisleći pojedinac spreman raditi za male pare, puno vremena. Generacijama rođenima od 1981. do 1991. natrpali su glave demokratizacijom i pravima, nekakvom kenjažom o osobnosti. To kapitalizmu ne treba. Što pred negdje dva tjedna reče James Foley ne bi bilo hrvatski da se u Hrvatskoj istaknu individualci. Država i poslodavci bi najsretniji da jednostavno generacije rođene od 1981. do 1991. nestanu, da nas kuga pobere. Naime, te generacije ne izlaze na izbore, njihova participacija je mala. Dakle, političarima smo beskorisni. Traže posao, a nemaju iskustva, dakle totalno beskorisni za hrvatski kapitalizam. A obrazovani su. A nema gore stvari od obrazovanja. Neiskoristivi ljudski kapaciteti. E baš neću crknut. Pero Panonski |
- 21:06 - Ako si pametna/an, klikni (14) - Prebaci na papir - #
utorak, 06.12.2011.
Postizborni post
 Ovi izbori nisu izazvali nikakve pretjerane tenzije. U meni su ostavili i izazvali jedan specifičan osjećaj gađenja.Počet ćemo s HDZ-om. Lagao bih kada bih rekao da me ne veseli da su sišli s vlasti. S druge strane, Kosor je trebala čestitati Milanoviću. K'o što reče Dujmović u Večernjaku, pa nije Milanović okupator. Sve drugo stoji što je Kosor govorila uglavnom stoji. Protiv HDZ-a je postojala fronta sastavljena od medija, Bajića i akademske zajednice, koji su bez ikakve objektivnosti udarali po HDZ-u, kao da je HDZ najveći problem koji tišti Hrvatsku. Kamo sreće. Jedini od svih političkih analitičara koji je pokazao neku pamet je bio Višeslav Raos. To je dobro, jer je najmlađi. Ninu Raspudića ne računam pod političke analitičare. Kokodak koalicija. Gade mi se. Lijeni su. Što god da Bajić tvrdio, korumpirani su. Počevsi sa cestovnim šampionom i sijačom smrti po mađarskim i domaćim cestama. Iskreno vjerujem da neće pokrenuti ekonomiju, da će se borba protiv korupcije svesti isključivo na borbu protiv HDZ-a, da će HDZ biti kriv za sve, da ćemo opet proživljati ista sranja kao od 2000. do 2003. i da tu nitko živ neće preuzeti odgovornost za išta. Desno krilo SKH otišlo, da bi došlo lijevo. A onda nakon četiri godine opet dolazi HDZ. Pa katastrofa. Koliko su mediji i analitičari pokvareni i iskvareni govori činjenica da se čude navodnom Lesarovom uspjehu na izboru. Minimizira se pritom HDSSB. Sedmoga listopada sam napisao: Dragutin Lesar je pak najveći trn u oku svima. Jedini koji ima nekakav rast i njegovi Laburisti će biti "iznenađenje" izbora. Dobro, ako sam ja to vidio, onda svaki objektivni promatrač je to mogao vidjeti. Ali svi su neobjektivni. Ono što fascinira je da postoji regionalna pobuna. HDSSB predstavlja ljutu Slavoniju. Grubišić predstavlja ljutu Dalmaciju. Lesarovci su predstavnici ljute kajkavsko-primorske Hrvatske. Ladonja je prešla prag u Istri, ali kretenski sustav je nije dao mandat. K'o što reče Višeslav Raos, Grubišić je odviše vremešan da bi išta napravio, ali ja pak mislim da kao regionalne sile Glavaš i Lesar imaju osiguranu budućnost. Posebno tužna priča je desnija desnica od HDZ-a. Pravaški spektar. Po izračunima, samo stranke s pravaškim predznakom, na ovim izborima bi osvojile ujedinjene sedam mandata po postojećim glasovima. Krivac za ovo stanje postoji. Zove se Anto Đapić. I dalje vodi HSP. Danijel Srb je marioneta. Kada bi se pribrojili svi glasovi desnog spektra, barem deset zastupnika bi se dalo izvući. Ali svi na desnici, odn. desne vođe su mesije, proroci, najpametniji, sve su to novi poglavnici. Hrpa egomanijaka. Iskrene čestitke Ruži na ulasku u Sabor. Ostali veliki Hrvati neka se pogledaju u ogledalo i neka se iskreno srame. HSLS je konačno propao. Bogu hvala. Neka se raspusti ta stranka. HSS je isto propao, ali ostao u Saboru. Bog im je pružio ruku i dao šansu. Neka je iskoriste. Bandić je propao, slava Kristu na nebesima. Nešto mediji trabunjaju da je Hrvatska skrenula lijevo. Vidjet ćemo kada na proljeće zatopli i kada će masa mladih nezaposlenih ljudi pod hrvatskim barjacima valjati se ulicama. Kokodak će muriji smanjiti plaće zbog MMF-a, tako da će murija jednostavno se pomaknuti toj ljutoj nezaposlenoj desnoj masi. Sreća Milanovićeva da je Tuđmanova oružana sila svedena na 16 000 nezainteresiranih ljudi, jer u protivnom bilo bi jako zabavno. Čeka nas čemer, jad, bijeda, korupcija i nesposobnost. Šaljivci bi rekli da se nije ništa promijenilo. Pero Panonski 765. put |
- 18:09 - Ako si pametna/an, klikni (6) - Prebaci na papir - #
četvrtak, 01.12.2011.
Taman smo nadomak smisla ...
 Imam nekakav, kako bi se na lijepom hrvatskom reklo, love-hate odnos s Balaševićem. Čovjek je seronja, ali seronja kojeg volim slušati. Ipak su nam preci rasli na istom tlu, tako da shvaćam tu njegovu tešku mizantropiju. No dobro, nije ovo o Balaševiću. Ovo je više post o trenutnoj situaciji. Izbori. Kako sada mrzim izbore. A izbori su mi nekakve uporišne točke u životu. Neće to shvatiti generacije odrasle u komunizmu, ljudi ja vas volim, ali svi vi rođeni prije 1980., vi ste izdresirani i na jednoj životnoj razini upropašteni, upropaštene su i generacije iz osamdesetih od strane rata i imaju svoje traume, ali vi ne znate živiti slobodno. Vama je sloboda što je nekolicina oficirske djece u svojim pjesmama možda opizdila druga Tita. Dobra je to muzika, ali drkanje po Novom valu i po zlatnom kraju sedamdesetih i po početku osamdesetih je nepatvorena nekrofilija. Jebe se meni što se nekolicini muzičara dizao bolje kurac, a danas trebaju viagru i sve manje glupih curica ide za ofucalim muzičarima, doduše, bedastih curica navek bu. Jebe mi se živo što je vas crveni pasoš mogao svugdje. Može i moj hrvatski. Ja nisam tipičan predstavnik moje generacije, ja se često poluzajebavam da sam produkt transgeneracijskih trauma, što i jesam. Moja priča počinje pune prije moga rođenja i ide nekolicina generacija unatrag. Ali to sam samo ja. Moja generacija živi bolje nego sve generacije rođene u Jugoslaviji. Zato mi je pun kurac vaše sveobuhvatne glupe, svjesne i nesvjesne jugonostalgije. Kupite si Koral 45, vozikajte se u njemu, odite se do Trsta i Graza, švercajte te vaše usrane šuškavce i traperice i odite u Mađarsku i smijte se Mađarima da žive kao stoka. Kada vas već to tako jako veseli. Mene iskreno fascinira ta bolesna potreba isticanja da ste vi živili bolje od nekoga. Don't worry, tzv. prvi svijet je živio bolje od vas. I sve me strah kako neki Amer ili Šveđanin priča uokolo kako je bolje živio od vas Jugoslavena. Meni su izbori bili šarenilo. Pogotovo oni prvi. Koliko plakata. Koliko stranaka. Moji su doma naivni intelektualci pa sam se naslušao hvalospjeva o Savki i Koaliciji. Koja je neslavno propala na izborima poradi govnarskog sustava koji je za SKH napravio Smiljko Sokol. Partija zajebala samu sebe. Neviđeno. Najgovnarskiji dio familije se učlanio u HDZ. I prosperirao. I svaka im čast. Dva partijca u široj familiji, etnički Hrvati, najebali su stvarno gadno od HDZ-a. Ali su se nekako dohvatili na noge, njima pak ne zamjeram ako se doma plaču uz Titovu sliku. Ali ono pozitivno u izborima je meni da se može birati. Sloboda. Zato sam volio izbore, iako nisam ja birao. Ta nevjerojatan potencijal slobode. Danas su izbori sranje. Biraju se liste. Kao da smo u jebenoj Kraljevini Jugoslaviji. Napredovali smo? Tada se moglo birati između velikosrpske monarhističke liste i opozicijske, pa koliko god da opozicijska lista dobila više glasova, zabilježeno je primjer kotara Klanjec na izborima 1938. godine kada je kandidat HSS Ljudevit Tomašić dobio 7.614 glasova, a izabran je Stojadinovićev kandidat Milan Dobrovoljac s 14 glasova. Marijan MAROJA, Pobuna pristaša HRSS-a Novigrada 1924. godine protiv velikosrpske politike, u: Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 48 (2006.), 634. Kakav smrad od čovjeka je bio Dragovoljac, drugom jednom prilikom. Ali ispada da su izbori 1938. bili demokratskiji barem po izbornom sustavu, jer se na razini kotara birao predstavnik. Sad što je država zanemarivala narodnu volju, to je drugi par rukava. Trenutno je situacija vrlo slična. Mediji i Mladen Bajić su odlučili da su SDP-HNS-IDS-penzionerski nametnici nova vlast. Da se razumijemo, za mene HDZ=SDP. Hrpa nesposobnjakovića željna novaca i moći. Neki čudesni slavenski spoj makjavelizma i darvinizma, dva ateistička levijatana, glup (HDZ) i gluplji (SDP). Kakvi su to jebeni izbori, kada medijske kuće i vidno iskvareni državni tužitelj određuju izbore? Gdje je tu sloboda? Mislim ako je narod dovoljno glup da sebe upropaštava, neka to radi po slobodnoj volji, pa nek biraju HDZ i SDP. Ali odrediti rezultate prije samih izbora je idiotizam. Najbolje bi bilo da se ukine sveopće pravo glasa, pa da izborno tijelo čine uredinici hrvatskih novina i televizija, uz Bajića i profesore Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Većinom za SDP i HDZ glasaju generacije rođene prije 1980. Zato kažem da vi ne shvaćate slobodu i nikada je shvatit nećete. Niste vi krivi, kriv je sustav, kriv je Vlado Bakarić, kriv je Tito. Zato shvaćam tu neopisivu potrebu da se prebacuje odgovornost na neke druge, a na sebe jedino ne. I da se glasa za HDZ i SDP. A taman smo nadomak smisla ... Pero Panonski |
- 18:00 - Ako si pametna/an, klikni (5) - Prebaci na papir - #
petak, 18.11.2011.
Vukovar je branio i HOS
 U sustavnom krivotvorenju hrvatske povijesti i promjenama sjećanja, iz obrane domovine brišu se dragovoljci i bojovnici Hrvatskih obrambenih snaga. HOS je bio i ostao najbolja hrvatska oružana sila u cjelokupnoj povijesti Hrvatske. Malobrojni, dobro opremljeni od strane Hrvatske stranke prava, vrhunski motivirani, ti ljudi, uz ZNG i policajce, bili su sastavni dio obrane Vukovara.Jean-Michel Nicolier, jučer odlikovani francuski dobrovoljac, bio je bojovnik HOS-a. Zatučen je do smrti od strane jugoslavenskog okupatora kao pripadnik HOS-a, otišao je pred Boga kao pripadnik HOS-a i stvarno ne shvaćam zašto se to prešućuje u nazovi hrvatskim medijima. Što je to sramotno da je netko bio pripadnik HOS-a? Na području Republike Hrvatske, nije zabilježen nijedan zločin počinjen od strane HOS-a. To što je establishment sustavno ubijao ljude kao što bili Ante Paradžik i Blaž Kraljević, ide samo na štetu takvog establishmenta, koji umjesto da brani državu, ubijao je one koju su je stvarno branili. Komunistička JNA, komunistički KOS, četnički dobrovoljci, razne četničke milicije, to je razorilo Vukovar. Spoj crvene "antifašističke" zvijezde i "antifašističkih" kokardi, u slavu Jugoslavije, to je uništavalo i trovalo Hrvatsku vukući je u neku čudnu prošlost bez slobode. Vjerujem da većina ljudi koja je bila u ratu borila se za svoju osobnu slobodu, da rade što hoće, slušaju muziku kakvu hoće i da jednostavno budu slobodni ljudi. Poginuti kao Francuz za Hrvatsku iskaz je čistog poštenja i nepatvorene ljubavi. Neka se to ne zaboravi! Pero Panonski |
- 08:10 - Ako si pametna/an, klikni (12) - Prebaci na papir - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ovo je jedan od onih blogova
Faza 3. Jos naknadnija opaska No dobro, nakon dve godine i mjesec dana almost-cooliranja, konacno sam cool :) Faza 2. Naknadna opaska Preko 750 postova, 94 pojavljivanja na Naslovnici (2005: 3X, 2006: 12X, 2007: 27X 2008: 25X 2009: 11X 2010: 8X 2011: 8X), preko sest godine egzistencije, pojedine teme iskljucivo postoje na ovome blogu i nigdje drugdje, ta zaista ovaj blog nemre postat cool. :)) Faza 1. Opaska Ovaj blog nikada nece postati cool ili nekaj slicno. Pise ga studentsko stvorenje, onaj od 3 milijuna Hrvata sto misli da je svu pamet sveta popil. Ako se pitate kae s ostalih milijun Hrvata, oni su, naime u penziji. *** Dnevnik.hr pojavljivanja: 24 2009: 7X 2010: 9X 2011: 8X *** Bloger.hr naslovnica pojavljivanja: 17 2006: 4X 2007: 6X 2008: 7X
Faca dana
Trenutna faca dana : zbog uspjeha u karijeri Faca desetljeca : Janica Kostelic Ovo tu stoji vec dugo vremena :) Izvanredna faca dana : Janez Jansa Blogist je jedno vrijeme odabirao "Face dana" 9. F.D. : Laibach 8. F.D. : Juliet Landau 7. F.D. : Katarina Matanovic-Kulenovic 6. F.D. : Franjo Asiski 5. F.D. : Augustin Ujevic 4. F.D. : Vatroslav Lisinski 3. F.D. : Platon 2. F.D. : Nikola Tesla 1. F.D. : Ante Starcevic-Stari Bratski nesvrstani blogovi: ljetopis.blog.hr tomajuda.blog.hr jimbo.blog.hr www.ribafish.com istina_ili_ne.bloger.hr pravas.blog.hr crosirmium.blogspot.com glassanchi.blog.hr broco.blog.hr povratakpitomace.blog.hr anitazagreb.blog.hr auzmish.blog.hr crniblogkomunizma.b.h bernard3.blog.hr modestiblejz.blog.hr fanfo.org svetipetardemerje.b.c Povremeno aktivni i neaktivni: benedictus.blog.hr burazfilip.blog.hr cell.bloger.hr chantalwilson.blog.hr deus.bloger.hr donadini.blog.hr gajo.blog.hr gorkiprijekor.bloger.hr hsp1861.blog.hr homoludens.blog.hr idaca.blogger.ba istartedajoke.blog.hr junkyarddawg.bloger.hr koprivnickabajka.b.hr lakozapaljivo.blog.hr laznimesic.blogspot.com nepismeni.bloger.hr nome.blog.hr pnen.bloger.hr rijeckipravas.blog.hr rooskie.blog.hr rukometzenski.bloger.hr samo.blog.hr socijalizam.bloger.hr socrates1.bloger.hr tragicnamisao.blog.hr tresssnja.blog.hr upitnik.bloger.hr vansvakepameti.blog.hr zlocestoprase.bloger.hr zoompolitikon.blog.hr I jos jedna za kraj :) Slusaj sve, samo cirilicu ne :) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||