Korak od sna
četvrtak, 03.05.2012.
Zašto nitko ne voli vlast? Osim onih na vlasti.
 Onima kojima su usta puna morala, a u politici su, takvih se treba bojati. Osobno, pojma nemam što je to točno bio Plan 21. Izbori su bili, ne znam više što su stranke nudile, nitko zapravo točno ne zna, ali kako se meni čini, trenutna kukulele koalicija se klela da oni nisu HDZ. A HDZ je kao korumpiran, ono hrpa lopova, netransparentni, Sanaderov kadar koji je 6 godina hapao državnu lovu. E sad, dok je Sanader bio, bila je klima da se čak nešto i gospodarski zbivalo, jer da se ima što krasti, prvo to treba napraviti. Sanaderokracija je u stvari bio neki čudesni oblik općeg podmićivanja cijelog društva. Da Amerikanci nisu razjebali svjetsku ekonomiju, sad bi striko Ivo bio u trećem mandatu, čašćen od Europske unije najvećim komplimentima i opće obljubljen. Istina, nešto je ovom političkom padu drIve pridonio i austrijski krah Hypo kleptokracije, ali budimo realni, Sanadera su mase voljele. Bio je bahat, bogat i moćan. I nije bio cicija. Niti sam ja glasao za njega.Kaže mi jedan prijatelj, pa dobro kako si znao da će biti ovako? Glasao je čovjek za SDP, ljevičar, pošten do zadnje kapi krvi, radišan, obrazovan, pametan, a svejedno je glasao za kukulele koaliciju. Znao sam kada znam SDPovce. Čak bi rekao da većina da je većina SDPovaca u biti poštena. Ali, teška srca, jednostavno SDP kolektivno nema kvalitete voditi državu. Linić je digao kredite veće, skupa sa Čačićem diže režije, sve će poskupiti, kupovna moć će nam nestati. A nije ni sada sjajna. Milanović je nedohvatljiv. Vodi li on vlast, pa sve loše odluke prepušta Čačiću? Ili pak Linić je vođa? Problem ove vlasti je da je furala vibru da su oni bolji od HDZ-a. Sve do sada je pokazalo da su možda i gori. Slanjem policije na radnike na Braču, dokaz je da je ova vlast servis krupnog kapitala. Navodna lijeva vlast koja šalje vlast na radnike, a da niti ne proba pregovorati s njima, to nije lijeva vlast. Barem ne u zapadnoeuropskom smislu. Da nisu tvrdili da su bolji od HDZ-a, nikom ništ. Tolike godine u opoziciji, navodno shvaćanje stanja, navodna briga za hrvatskog čovjeka. Laž. Ova garnitura je došla na vlast da sebi napuni džepove, da strani kapital ugrabi ono što valja i da gurne državu u bankrot. A vi koji ste glasali za njih, vi ste za to krivi. Pero Panonski |
- 17:28 - Ako si pametna/an, klikni (14) - Prebaci na papir - #
četvrtak, 12.04.2012.
I dobro, kaj sad?
 Kada se probudim, postavljam si često ovo pitanje. Gledajući svijet oko sebe, čini mi se da smo daleko dogurali. Znam jednu stvar. Zapad je depresivan. Ona jedna djeca u Africi koja nemaju kaj jesti, uvijek su nasmiješena. Sve me strah kako su u Aziji depresivni. Tamo imaju sasvim drugačiju sliku svijeta (nisu svi ljudi jednaki, nikada neće biti svi ljudi jednaki, jedino se pred Bogom jednak, ali tada se grije mater zemljica. U smrti se sniva, jelda, kaže AGM). Nekako je Zapad doveo sebe u neku čudnu samoubilačko-samodestruktivnu fazu.A ja volim Zapad. Volim vesterne. Volio ih je npr. i Joža Broz. Kada je NDH otišla kvragu, počeli su se u Zagrebu puštati američki filmovi. Volim Casha. Volim Nashville, Tennessee. Volim JFK-a. Volim Englesku unatoč svem zlu što nam ta zemlja učini. Sviđa mi se Irska. Škotska isto djeluje privlačno. Za Wales ne znam, imaju lošu promičbu. Sve se nešto poremetilo u svijetu, sve odilazi kvragu. Ali samo na Zapadu! Kako je Hrvatska dio zapadnog svijeta, i to navodno konačno, po riječima naših vrlih političara sa svih strana, tako smo depresivni kao i ostatak zapadnog svijeta. Ekonomija otišla kvragu, a vlada epidemija idiotskih političara. Dok je HDZ bio na vlasti, nekako sam imao poriv kritizirati te budale. Kada su ovi na vlasti, besmisleno je kritizirati. Ništa neće biti bolje, biti će gore. Mirando Mrsić, kaj to internist zna o politici? Da mu je stalo do ljudi, ostao bi doktor. Sindrom provincije. I sad se čovjek vraća na temeljno pitanje, i dobro, kaj sad? Otići će četiri godine naših života. Štetočine na vlasti će 4 godine uživati, napraviti apsolutnu štetu i otići na 8 godina u oporbu i opet doći na vlast. Živit će kao bubreg u loju. Isto vrijedi za HDZ. Osam godina vlasti, četiri godine oporbe. Sinovi i kćeri članova SKJ. Svi skupa. Nadam se da nema pakla, ali ne bi bilo loše da su vječno prokleti, da svako zlo koje su napravili isplate. Nema tu mjesta za veliku ideologiju, nema tu mjesta za nadu, nema tu mjesta za velike očekivanja. Ovo je feudalizam u kojem vladaju domaći idioti koje nametnu velike sile. Narod će se nekako, valjda održati, ljudima je seks ipak najdraža stvar u životu, eventualno da kondomi nestanu, bio bi bolji natalitet. Dok je kurca, bit će i Kroacije! Ne znam. Fasciniram sam činjenicom da po prvi put u životu nemam volju ni kritizirati niti išta pisati. Valjda će me proći. A možda i neće. Pero Panonski |
- 18:45 - Ako si pametna/an, klikni (3) - Prebaci na papir - #
srijeda, 29.02.2012.
Ne znamo kako ćemo, ne znamo zašto ćemo, dobro je biti hrvatska vlast
 Postoje brakovi koji su nastali u alkoholnim parama. Dobar katolički odgoj koji negira kondome, lijenost i previše alkohola, uz mrvicu napaljenosti. Dvije osobe koje se ne bi nikada pojebale (pardon my French), ali eto bilo je četiri u noći i nekako se našlo neko mjesto i nekako se unatoč općoj ubijenosti, junakinja i junak priče opale. Relativno brzo zove ona njega, da je trudna. Onda okolnosti se poslože i par se nađe pred oltarom, ona onako trudna, ali mater crkva to kao ne vidi (ništa bolje od scene kada neki nabrijani katolički doktor trudnicama na zaručničkom tečaju tumači kako se treba spolno općiti) i nastane još jedan grozan brak zbog djeteta. Supružnici, ne uvijek, ali često ne znaju kamo bi sami sa sobom i što i kako će dalje.Ovaj uvod nije kritika hrvatskog društva (da nema alkohola, natalitet bi bio još manji), nego samo opisuje stanje u glavama vladajućih. S time da su navodno trijezni otišli na izbore, nitko ih nije silio na vlast (kao što nitko junakinju i junaka nije silio na seks) i nitko ih puškom nije tjerao na Markov trg, bilo u Sabor, bilo u Vladu. Pregažena vjeverica na A1 bi bila u stanju dignuti PDV. Pregažena vjeverica bi bila u stanju se zadužiti. Ova ultra-cool vlast koja misli da twitter i kenjanje na istome su suvremenizacija vlasti (šampion borbena ateistica iz Makarske drugarica Marija Lugarić), ovakva vlast je žalosna slika hrvatskog društva nakon iskustva 20. stoljeća. Totalitarizmi su nas očito intelektualno dokrajčili. Žalosna činjenica je da najsposobnija osoba u vlasti je Radimir Čačić, od milja znan kao Kradimir. Moralno najgora osoba, road-killer i hodajuća P.R. katastrofa je tamo najsposobniji. Razjebat agrar je znao i Tito. Samo što Tito, nakon što se malo pribro od pokolja nevinih i uništenja intelektualne elite hrvatskog i srpskog naroda, krenuo je u industrijalizaciju, pa su onda dokrajčeni seljaci došli u grad i rintali u pogonima. Danas nema pogona. Danas se ovdašnja vlast povlači iz Sirije i time INA gubi milijarde, samo da bi se umililo kretenima u Brüsselu. Najbolje stojeća zemlja Europe je Bjelorusija. Staljinistička diktatura u kojoj mrak guta ljude, ekonomski najbolje stoji. Nema privatizacije, nema zapadnih ulaganja. Uvijek sam vidio neku perspektivu. Uvijek sam sam sebi govorio zduraj, bit će bolje, mora se neki vrag promijeniti. Ne može ovako dovijeka. Vraga crnoga, može. Progres je iluzija. Jednako kao dobra stara vremena. Jedva čekam da se vrati par-nepar vožnja. Pero Panonski |
- 17:10 - Ako si pametna/an, klikni (10) - Prebaci na papir - #
četvrtak, 26.01.2012.
Referendum, opća propast Hrvatske i ostale radosne teme
 Ljudski rod je došao do tragikomične situacije kada vijest stara nekoliko dana više i nije vijest. Nekada je trebalo nekoliko desetljeća, ako ne i stoljeća da vijesti s jednog kraja svijeta dođu na drugi (za Amerike se navodno i nije znalo), a danas ako nije vijest prenesana taj tren, onda ona i nije vijest. Drugi referendum u hrvatskoj suvremenoj povijesti zaslužuje da se malo razmisli o njemu. Iznio je sav jad i svu bijedu hrvatske politike. Prvo treba spomenuti Vesnu Pusić i Joška Klisovića. Koji bi trebali dati ostavke po hitnom postupku, povući se na pet godina u osamu i duboko razmišljati o svojim postupcima. Poznato je da su diplomati puni sebi i da ne shvaćaju najbolje svijet oko sebe i da si briju da su spoj oksfordskih profesora i Jamesa Bonda, vrh vrhova politike, da su lijepi, pametni, seksi i općenito da su hodajući bogovi na zemaljskoj kugli koji eto moraju trošiti svoje dragocjeno vrijeme u službi nekakvog nezahvalnog naroda. MVP je na sebe preuzeo odgovornost za referendum. Da je referendum odgođen za dva tjedna i da se MVP-ova kampanja nastavila, uvjeren sam da bi za dva tjedna rezultat bio obrnut, 2/3 protiv, 1/3 za. Nekako sam smatrao da ono što se piše o Vesni Pusić godinama je pretjerano, zlobno i da nije baš tako. Ovaj mjesec se pokazalo da Vesna Pusić je onakva kakvom se čini, da joj se živo jebe za ikoga osim sebe, da je umišljena veličina kojoj realnost naroda je nešto daleko i nešto strano. Njezin glavni grad je Brüssel, njezina narodnost je ona sama. Ono što je najopasnije da je na ovaj referendum izišlo 44% glasačkog tijela. U uvjetima okupacije dijela hrvatskog teritorija u svibnju 1991., kada je SAO Krajina kontrolirala značajan dio hrvatskog teritorija, na referendum je izišlo 84% glasača. Za EU je glasalo 30% biračkog tijela, 15% je bilo protiv, a ostali su ostali doma. Smanjenje političke participacije je opasno. Vrlo opasno. U situaciji gospodarske nestabilnosti, u situaciji općeg nezadovoljstva, to je prvi stadij građanskog rata. Hrvatska je, realno govoreći, naoružana zemlja. Sreća u nesreći je da su mladi neizanterisirani za išta, pa i za pucanje. Ukinućem vojnoga roka, mladež više se ne zna koristiti naoružanjem. Pucanje je umijeće, pa srećom, ne može svaki kreten koristiti kalašnjikov. S druge strane, kada se hoće, sve se može. A u Hrvatskoj postoji i dalje jedan gadan zid između političkih Hrvata i političkih Jugoslavena. Euroskeptici koje je Pusić javno promovirala pokazali su se vrlo uspješnim po MVP. Bratija iz HČSP-a i A-HSP-a, te ekipa oko Roka Šikića bili su bolni za gledati. Roko Šikić je jedan od najdivnijih ljudi koje sam imao čast upoznati u život. Jedan blag čovjek, iskren i nekako iz njega izvire nešto pozitivno. Ali ekipa s kojom se okružio daleko je od toga. U uvjetima ustavne liberalne demokracije jednostavno ovakav način ne prolazi. S druge lijeve strane našli su pak likovi kao Mate Kapović. Ako su Mate Kapović i HČSP na istoj valnoj duljini, onda se čovjek mora početi brinuti. Osobno, protiv sam EU kao takve kakva je. Naddržavna ateistička novovjeka Kula Babilonska kojoj se iskreno jebe za maloga čovjeka i koja služi i klanja se krupnom kapitalu, a na čijem su čelu neizabrani birokrati za koje je Ivo Sanader oličenje nekorumpiranosti i poštenja. U ovom trenutku, pomirio sam se sa činjenicom da je RH bolje u takvoj nadnacionalnoj tvorevini, od koje Nijemci malo-po-malo počinju stvarati Viertes Reich (to je nekako u njemačkom nacionalnom duhu, Hegela mi), nego da ostanemo u društvu sa ludom i divljom Srbijom, praktičkim neovisnom Republikom Srpskom, s ostacima nefunkcionirajuće BiH u kojoj Sarajevo tlači Hrvate više nego Milorad Dodik preostale u RS, s Crnom Gorom koja je ruski feud na Jadranu, s nedefiniranim Kosovom, s jadnom Makedonijom koju malo-po-malo uništavaju lokalni Albanci, a Makedonci se trude dokazat da je Aleksandar Makedonski osnovao Makedonsku pravoslavnu crkvu i s Albanijom, koja ima najgori image u Europi. Srpsko divljanje prema hrvatskim navijačima u navodno civiliziranoj Vojvodini govori kakvo je to društvo. Najveća hrvatska boljka je trenutna vlast. Koja je nesposobna, lijena, neodgovorna i živo joj se jebe. Milanović, Josipović, Opačić, Jovanović, Bauk i Pusić bili bi jednaki na vlas da se ih postavi u bilo koju državu na svijetu. Primjerice Bauk je lik koji patološki mrzi sve kajkavsko, sve zagrebačko, posebice ima pik na Dinamo. Takvih ljudi koji smatraju da imaju nekakvu životu misiju, a pritom su puni mržnje, a misle za sebe da su visoko moralni, toga se treba bojati kao vrag tamjana. Svaki grešnik je bolji od visokomoralne osobe. Uvjeren sam da će Hrvatska pod ovom vlasti bankrotirati i da ćemo otići u vražju mater. S EU ili bez EU. Crno nam se piše. Pero Panonski |
- 18:36 - Ako si pametna/an, klikni (9) - Prebaci na papir - #
ponedjeljak, 02.01.2012.
Nova 2012. i tako to ...
 Dobar dio ljudi koje me poznaje opisalo bi me kao notornog mrguda. Nisam baš, što bi braća Ameri rekli, bowl of sunshine. Posebno ne volim zimske blagdane. Imam teoriju da bi otišao spavati 23. 12. i neka me netko probudi 2. 1., kada sve prođe. Uvijek sam bolestan u ovo doba. Zima 1994. na 1995. imao sam kozice, relativno kasno s obzirom na svoju dob i lagano sam umirao doma kada su svi bili veseli. Miris onoga tonika ili što već je, s čim se mažu te proklete kozice, još osjećam za u nosu. Ovoga Božića sam nekim čudom donekle zdrav (samo malu temperaturu sam imal), ali danas već nešto nisam, ako ne skinem temperaturu, a imam začepljen nos, grlo me ubija, teško dišem, ne gine mi odlazak do opće prakse. To mi je valjda sudba. Obožavam Uskrs. Ali drugom prilikom o tome. Doduše, neću lagati, imam neka lijepa sjećanja za Božić. Posebno bih istaknuo Božić sada već davne 1990. Taj mi se jako lijepo urezao u sjećanje.Posebno ne volim dočeke novih godina. Uf. Napijem se kao svinja i sve što ide pride, znači dragi ljudi, neki malo manje draži ljudi. Ne mogu biti asocijalan. Uostalom, ljudi te pristojno pozovu. Ali hvata me na dočecima, krajnje neplanirano, jedan tren kada sam apsolutno racionalan. Kada sam toliko pijan, da vrijedi onaj Hourin stih; prisiljen da razmišljam, ja shvatio sam sve. A to mi se ne sviđa. To mi se dogodilo nekolicinu puta, uglavnom pred zoru, kada svi pocrkavaju, a meni se ne spava. Ovaj put me ruknulo puno ranije. Nije to ništa svjesno. Kada ne slavim novu godinu (zato što me pere neka boleština), fino sjedim doma, to mi se nikada ne događa. Dakle, početkom friške godine, mozak mi sagleda život. Kamo sam išao, kamo idem i kamo bih mogao ići. Dvije, tri važne životne odluke su bile inicirane u takvom stanju. Ove godine sam blago zaplako nad sobom. Za Božić sam plakao nad sudbom sisačkih radnika. Ovaj put sam pustio koju suzom nad sobom. Srećom, rijetko me tko vidio, jer objasniti veseloj rulji (a ljudi su fakat bili veseli), zašto su meni suzne oči u najluđoj noći, stvarno bi bilo teško. Činjenica, da ako ne nađem nekakav posao u dogledno vrijeme, da mi ne gine emigracija. A meni se tako neda van, tako mi se neda u inozemstvo. Bit ću vječni Ausländer. Tko će opet nove ljude upoznavati. Prilagodit se. Sve krenuti ispočetka. Biti kradljivac posla nekome domaćem. Graditi sebe iz početka. Dokazivati se da nešto znam. Prilagođavat se. Rak sam po horoskopu, volim svoj brlog više od ičega. Vezan uz svoje. Slušao sam danas na HRT-ovom webu jučerašnjeg Predraga Matvejevića kod Ace the Face. Prošle godine, kada sam imao za Božić i novu gadan bronhitis/početak upale pluća, ležao sam i dosta čitao. Jedno od izdanja koje sam kupio tada za bagatelu bilo je drugo izdanje Matvejevićeva "Jugoslavenstva danas", razlikuje se od prvoga, zato što je imalo dodatno poglavlje o religiji u Jugi, u kojem se obrušio svom silinom na Katoličku crkvu, Alojzija Stepinca i "negativne" pojave u RKC-u. Sada mu je kao stalo da naroda. Ima razumijevanja za vjernike. Moja greška je valjda da sam preveliki nacionalist. Matvejevićeva greška je valjda da je preveliki internacionalist i da misli da ono što je pisao i srao ljudima po glavi, da će se to lako zaboraviti. Neki ljudi dignu bez problema sidro, meni se to čini teškim. Što ću i gdje ću biti u ovo doba za godinu dana, stvarno nemam pojma. Po prvi put u životu, nisam to u stanju približno reći. Zato ne volim nove godine. Puno je ljepše gurati realnost pod tepih i biti blaženo glup. Što reče Nik Kershaw Stay out of my shoes if you know what's good for you, ilitiga jednostavno kazano, bolje da niste u mojoj koži. Začudno, ne bih rekao da sam nešto depresivan, više sam rezigniran i ljut. Svima svako dobro u Novom letu! Pero Panonski |
- 17:19 - Ako si pametna/an, klikni (7) - Prebaci na papir - #
nedjelja, 25.12.2011.
Blagoslovljen Vam Božić!
 Mislio sam palamuditi o svojim proslavama Božića i kako sam davno odustao od polnočke, kako sam ljut što ljudi cugaju na božićnu noć (da, da, to ide i na neke redovne čitatelje, nema p/r/opusta) i tako to. Onako srčano udriti po riznici sjećanja.Onda sam gledao prijenos polnočke (onako s tvrdim č, praf kajkavski) iz Siska i rasplakao sam se kao rodna godina kada sam vidio ljude u sisačkom Svetom križu. Bože sveti, kako su ti ljudi iskreno uplašeni i kako ih nekako jad jede. Onda sam slušao biškupa Košića. On me firmo. Okej tip, neki čudan spoj teške konzerve, ali i otvorenosti. Količina žena koja se mogla vidjeti po čitanjima i ministrantice, te zbor koji izgleda kao da je ispao iz kakve američke crkve govore o otvorenosti. Ali propovijed. Da sam ja bio na njegovom mjestu, mislim da bi me drugi dan dali ubiti ili bi me papa Ratzinger poslao u Ognjenu zemlju. Ali propustio je nevjerojatnu priliku da se obruši na divlji kapitalizam, da se obruši na političare bez obzira na stranačku pripadnost i da se obruši na domaće ekonomiste. Jer uništili su Sisak. Ti ljudi, pa ti pogledi govorili su sve. Kakva radost Božića, kada je grad ekonomski ubijen. Ljut sam na biškupa Vladu. Jerbo ovo su vremena u kojima se treba derat s propovjedaonica. Da se čuje. Da će Bog suditi gamadi i da Božji sud nikoga neće zaobići. Da Bog ne prima mito, da Bog ne otpušta radnike, da Bog ne ubija pogone. Znam da nije radosno, ali čulo bi se. Treba udrit po aždaji! Zato dragi čitatelji, redovni, slučajni, bilo kakvi, želim Vam posla u 2012. Posla da imate plaću u ovim najavljenim rezovima. Da nemate posla s ekonomistima. Da nemate posla s političarima. Kristova svjetlost Vam svjetlila! O duhovnom aspektu Božića, čitajte na mome uradku na fanfo.org. Pero Panonski |
- 15:03 - Ako si pametna/an, klikni (12) - Prebaci na papir - #
srijeda, 14.12.2011.
Abortirane generacije
 Prijatelj mi je poslao veseli intervju s Nemanjom, u kojem je praktički, među ostalima, generacije rođene od 1981. do 1991. proglasio neinventivnim nesposobnim idiotima bez trunke inicijative, nesposobnima za napraviti ništa novo (to nije citat, nego moj dojam). Doduše, možda je to moj subjektivni doživljaj razgovora, ali ja sam subjektivna osoba. Objektivnost prepuštam PMF-u, FFZG-u i kanonskim sudovima, tim šampionima zatucanosti i nazadnjaštva. Neka Srećko Horvat, Mate Kapović, ateistička bratija s PMF-a i Ivan Grubišić budu objektivni. Ja baš neću.Naravno, najbolje i najpametnije su one generacije koje su uspjele krajem sedamdesetih, početkom osamdesetih. Jebiga, jesu. Samo što nitko neće reći da 1972. zbog proljećarske naivnosti i tipičnog hrvatskog uletavanja grlom u jagode drug Tito i drug Vlado su sasjekli generacije rođene poslije Drugoga svjetskoga rata, totalno uništili i ušutili hrvatsku mladost i dokrajčili intelektualne tokove nastale demokratizacijom do 1966. do 1971. Ti ljudi su psihički, a neki i fizički uništeni. Relativno je malo ljudi završilo u zatvoru, ali sasvim dovoljno da se uvuče strah u kosti hrpi ljudi i da jednostavno se otvori prostor za klince da se nakon 1977. iskažu kao genijalci. Jednostavno, sječom nekolicina generacija, nastala je takva rupčaga, da je bilo sasvim prirodno da je netko popuni. Popunili su je ti genijalci. Jednom smrkne, drugom svane. Represija čuda čini. Vremena su se promijenila. Pojedinac, za razliku od Juge, nije opasan. A eto, opet ću biti neobjektivan, ali klinci rođeni od 1981. do 1991. neizmjerno su dobro obrazovani, zadnje generacije koje su još mogle gledati obrazovni program HRT-a. Danas to klinci više ne mogu. Pogotovo od 1981. do 1987. su lumena djeca, koja svašta nešto znaju. Nema mladih pjesnika? Ima mladih pjesnika. Pun Internet. Štoviše, demokratizacija je napravila da ima puno dobrih mladih pjesnika. Pred koju godinu sam imao neku glupu fazu pa sam mahnito čitao poeziju, pa sam se čudio koliko toga ima. Tu nastupa problem. Nekada je bilo malo pjesnika, pa su se mogli istaknuti. Sada previše mladih ljudi predobro piše da bi to ikoga zanimalo. Zašto je naslov abortirane generacije? Zato što generacije rođene od 1981. do 1991., uz one nesretnike koji su prešli pedesetu i dobili otkaz činu većinu nezaposlenog stanovništva. Izrazito dobro obrazovane generacije smrde na burzi, jer nikome ne trebaju mladi ljudi bez radnog iskustva. Državu te generacine ne zanimaju. Kapitalizam je posložio karte da je potreban nemisleći pojedinac spreman raditi za male pare, puno vremena. Generacijama rođenima od 1981. do 1991. natrpali su glave demokratizacijom i pravima, nekakvom kenjažom o osobnosti. To kapitalizmu ne treba. Što pred negdje dva tjedna reče James Foley ne bi bilo hrvatski da se u Hrvatskoj istaknu individualci. Država i poslodavci bi najsretniji da jednostavno generacije rođene od 1981. do 1991. nestanu, da nas kuga pobere. Naime, te generacije ne izlaze na izbore, njihova participacija je mala. Dakle, političarima smo beskorisni. Traže posao, a nemaju iskustva, dakle totalno beskorisni za hrvatski kapitalizam. A obrazovani su. A nema gore stvari od obrazovanja. Neiskoristivi ljudski kapaciteti. E baš neću crknut. Pero Panonski |
- 21:06 - Ako si pametna/an, klikni (14) - Prebaci na papir - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ovo je jedan od onih blogova
Faza 3. Jos naknadnija opaska No dobro, nakon dve godine i mjesec dana almost-cooliranja, konacno sam cool :) Faza 2. Naknadna opaska Preko 750 postova, 94 pojavljivanja na Naslovnici (2005: 3X, 2006: 12X, 2007: 27X 2008: 25X 2009: 11X 2010: 8X 2011: 8X), preko sest godine egzistencije, pojedine teme iskljucivo postoje na ovome blogu i nigdje drugdje, ta zaista ovaj blog nemre postat cool. :)) Faza 1. Opaska Ovaj blog nikada nece postati cool ili nekaj slicno. Pise ga studentsko stvorenje, onaj od 3 milijuna Hrvata sto misli da je svu pamet sveta popil. Ako se pitate kae s ostalih milijun Hrvata, oni su, naime u penziji. *** Dnevnik.hr pojavljivanja: 25 2009: 7X 2010: 9X 2011: 8X 2012: 1X *** Bloger.hr naslovnica pojavljivanja: 17 2006: 4X 2007: 6X 2008: 7X
Faca dana
Trenutna faca dana : zbog uspjeha u karijeri Faca desetljeca : Janica Kostelic Ovo tu stoji vec dugo vremena :) Izvanredna faca dana : Janez Jansa Blogist je jedno vrijeme odabirao "Face dana" 9. F.D. : Laibach 8. F.D. : Juliet Landau 7. F.D. : Katarina Matanovic-Kulenovic 6. F.D. : Franjo Asiski 5. F.D. : Augustin Ujevic 4. F.D. : Vatroslav Lisinski 3. F.D. : Platon 2. F.D. : Nikola Tesla 1. F.D. : Ante Starcevic-Stari Bratski nesvrstani blogovi: ljetopis.blog.hr tomajuda.blog.hr jimbo.blog.hr www.ribafish.com istina_ili_ne.bloger.hr pravas.blog.hr crosirmium.blogspot.com glassanchi.blog.hr broco.blog.hr povratakpitomace.blog.hr anitazagreb.blog.hr auzmish.blog.hr crniblogkomunizma.b.h bernard3.blog.hr modestiblejz.blog.hr fanfo.org svetipetardemerje.b.c Povremeno aktivni i neaktivni: benedictus.blog.hr burazfilip.blog.hr cell.bloger.hr chantalwilson.blog.hr deus.bloger.hr donadini.blog.hr gajo.blog.hr gorkiprijekor.bloger.hr hsp1861.blog.hr homoludens.blog.hr idaca.blogger.ba istartedajoke.blog.hr junkyarddawg.bloger.hr koprivnickabajka.b.hr lakozapaljivo.blog.hr laznimesic.blogspot.com nepismeni.bloger.hr nome.blog.hr pnen.bloger.hr rijeckipravas.blog.hr rooskie.blog.hr rukometzenski.bloger.hr samo.blog.hr socijalizam.bloger.hr socrates1.bloger.hr tragicnamisao.blog.hr tresssnja.blog.hr upitnik.bloger.hr vansvakepameti.blog.hr zlocestoprase.bloger.hr zoompolitikon.blog.hr I jos jedna za kraj :) Slusaj sve, samo cirilicu ne :) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||